Iako je tekst o Gradskom trgu, bio samo izraz mog ličnog, ali ipak, ne samo mog, već izraz žaljenja i gorčine, verujem, većine Bečejaca, o našoj varoši valjalo bi pisati i lepe stvari.

 

Iako svakodnevicu svakog od nas, većinu bar, čine 99 % problemi, ima i onih lepih stvari, pa makar i 1 %. I to je dovoljno za uživanje u životu. Osim ljubavi, koju ako nemate, pod hitno je morate naći, društvo Vam u večernjim časovima, recimo ove nedelje, za nula dinara i sasvim iskreno, prave filmovi iz Francuske kinematografije. Eto, u ponedeljak u našem pozorištu, gledali smo prvi u nizu, film o tajnama, pomalo mračan, ali kada uz Vas sedi dama koja miriše na kašmir i drži Vas za ruku, ma koga još briga za radnju.

To je lepa stvar. Kultura je u Bečeju zaista procvetala zadnjih nekoliko meseci. A i Bečejci su malo po malo počeli da izviruju iz sivila i kolotečina svojih domova.

No da se ovaj tekst ne pretvori u rubriku "Gde izvesti nekog za dž", sledi još nešto pozitivno. Jeste da i ovde ima elemenata besplatnog, a jeste i da glavni akter nije Bečejac, tek poprište je ipak u našoj varoši kraj Tise. Naime, čuveni, ali ne zahvaljujući reklamama i novinskim i tv prilozima, Milinko, poklonio je knjige "Mali princ" đacima prvacima bečejske opštine. Akcija je u toku, a prvačići uz "Malog princa" kreću na neobično putovanje. Kažu da ovu knjigu valja čitati svakih sedam godina, a da se po svakom čitanju drugačije tumači. Da li sam ja još na nivou prvaka, tek je ja uvek isto shvatam...

Da li mi je humor jača strana, ne znam, valjalo bi videti Vaša lica sada, ali lepih i pozitivnih strana, Bečej ima mnogo. Ako kažem "SPORT"; kroz moju glavu kao brze pokretne slike prolaze bečejski olimpijci, plivači, igrači, fudbaleri, odbojkaši, vaterpolisti, rukometaši...pa moram svaku sportsku kategoriju da spomenem, a opet ću nekog izostaviti.

Ah, pa gde smem izostaviti ljude? One lepe, manje lepe, ma, najlepše ipak, ponekad malo džangrizave i ljubopitljive, a opet i nezainteresovane. Mi Bečejci smo takvi, pomalo kontradiktorni, ali opet smo to MI!

E sad, da se ovo ne bi pretvorilo u evociranje svega lepog što se dešava u našem gradu i kopanje po daljoj i bližoj prošlosti, ovom pisanju je kraj, ali ne zadugo....

 

G.S.