Univerzalni jezik - esperanto danas u Srbiji tečno govori, čita i piše stotinak ljudi, dok oko hiljadu razume osnovne reči i sentence.



Reč esperanto doslovno znači "onaj koji se nada". Opisuje se kao spoj romanskog i germanskog vokabulara i slovenske fonologije. Simbol ovog jezika je zelena petokraka koja predstavlja nadu na pet kontinenata.

U godini kada se obeležava 125 godina od utemeljenja univerzalnog jezika, grupa entuzijasta pokušava da kursevima i predavanjima reafirmiše esperanto, koji je svojevremeno bio fakultativni predmet u beogradskim školama.

Poštovaoci jedinog jezika na svetu iza kojeg ne stoji nijedna država niti etnička grupa – esperanta, ove godine obeležavaju vek i četvrt postojanja. Među gradovima u kojima je proslavljen jubilej bio je i Beograd.

"Naše društvo 'Novo osećanjе' organizuje kurs, a za predavanje je na svakom času zadužen neko od 20 predavača, koliko ih je danas u Srbiji, a svi imaju licencu Svetskog esperantskog saveza. Konačno, proglasili smo i Godinu Tibora Sekelja, jednog od naših najpoznatijih poklonika univerzalnog jezika koji je rođen pre tačno jednog veka", za list "Politika" kaže Dimitrije Janičić, predstavnik Saveza esperantista Srbije i društva "Novo osećanje".

Ovaj književnik sa žaljenjem priznaje da je interesovanje za esperanto danas daleko manje nego u vreme SFRJ. Na kursu u Beogradu svega je dvoje mlađih od 30 godina, a najveći broj polaznika prevalio je šezdesetu. Za razliku od doba kada je u prestoničkim školama postojala fakultativna nastava esperanta, sada izostaje pomoć države i lokalnih samouprava.

"Nije lako naći ni prostorije. Jedino nam je u susret izašla opština Stari grad i dala na raspolaganje nekadašnje kancelarije mesne zajednice u Maršala Birjuzova", kaže Janičić.

Kako bi reafirmisali ovaj univerzalni jezik koji je 1887. utemeljio poljski lekar iz Bjalistoka Ludvig Lazar Zamenhof, njegovi pobornici u Srbiji su u novembru prošle godine u Kolarčevoj zadužbini organizovali seriju predavanja.

Janičić kaže za "Politiku" da veruje u svetliju budućnost esperanta, jer se taj jezik uči relativno lako – za tri meseca moguće je savladati osnove, a za godinu dana redovnog rada i potpuno ga usvojiti.

"Esperanto se danas najviše govori u Kini i Japanu. Procena je da ga u svetu oko 3.000 ljudi smatra maternjim, jer su im roditelji sa različitih kontinenata, pa u kući koriste ovaj univerzalni jezik", zaključuje Janičić.

(MONDO)