Zahvaljujući sredstvima pokrajinskog sekretarijata za omladinu i sport, Centar omladine vojvođanskih Mađara je započeo drugu deceniju održavanja etno kampa za mlade.

 

U pitanju je 11. okupljanje, od kojih, čak, deveti put u Rekreacionom centru uz rečicu Čik kod Bačkog Petrovog Sela. Ukupno četrdesetak učesnika iz Bačke Topole, Novog Sada, Palića, Sente, Srbobrana i drugih vojvođanskih mesta je od 5. do 12. avgusta realizovalo zacrtani program rada.

- Ovde imamo optimalne uslove za rad i druženje, pa samo dva puta, zbog visoke vode Čika, nismo mogli na ovoj lokaciji da organizujemo Etno kamp za mlade vojvođanske Mađare. Ove godine smo u kampu imali i dvoje članova iz dalekog kanadskog grada Toronta, pa je sve poprimilo međunarodni karakter.

Tokom nedelju dana radilo se na edukaciji starih zanata, počev od grnčarstva, preko drvorezbarstva, korparstva, pa crtanja na staklu ili tkanini, do pletenja odevnih predmeta od vune. Sve što je tokom nedelju dana urađeno, prezentirali smo u subotu po podne na zajedničkoj izložbi, uveče je organizovana zabava i razišli smo se sa željom da se naredne godine ponovo nađemo na istom mestu - rekao je koordinator Etno kampa Gabor Mor.

Učesnici kampa su bili, uglavnom, mladi između 15 i 30 godina starosti, ali bilo je i starijih edukatora.
- Ja sam četvrti put u Etno kampu i pokušavam da približim mladima grnčarstvo. Svi su pokušali da rade s glinom, jer, kako sami kažu, sve izgleda tako lako kada vide mene kako ja radim, ali kada oni sednu za grnčarski točak uvere se koliko je grnčarstvo težak zanat. Očito da zaboravljaju da je iza mene višedecenijsko iskustvo - rekao je grnčar sa Palića Tibor Šram.

Na drugom kraju kampa čuo se prijatan zvuk drvorezbara Rudolfa Segia iz Srbobrana, koji je dletom i čekićem rezbario razne motive u drvetu.

- Desetak godina se bavim drvorezbarstvom. Samouk sam i nisam uključen u neko od društava drvorezbara, ali nameravam da to učinim. Prvi put sam bio učesnik 5. Etno kampa i, evo, sada opet. Lepo je i nameravam ubuduće da češće dolazim - rekao je Rudolf Segi.


izvor: Dnevnik

{fshare}