Još su drevni vladari ukrašavali svoje palate mozaicima. Ta tradicija živi i dalje. Jedan od najpoznatijih proizvođača mozaika na svetu ima svoju radionicu u Minhenu. I to već skoro dva veka.



Danijela Hen za svoj posao treba ogromno strpljenje. Na dugačkim stolovima radionice u Minhenu tek se nazire konačni uzorak napravljen od svetlozelenih i tirkiznih komadića stakla. Danijeli će biti potrebno oko dva meseca, i oko 160.000 komadića stakla koje je ručno rađeno u italijanskom Muranu, da bi stvorila mozaik koji je naručen za jednu saunu.

Njen šef je Mihael Majer i naročito je ponosan što nastavlja porodičnu tradiciju: "Izuzetno je važno nastaviti s tradicijom i ne dopustiti da ona izumre." On sam je u mladosti krenuo u Italiju, mesto gde su mozaici od drevnih vremena ukrašavali palate i dvorove, da nauči taj zanat i da onda preuzme firmu koja danas broji četrdesetak saradnika.

Njegova porodica počela je još 1847. da proizvodi skulpture, a od 1860. započeli su i sa bojenjem stakla. Veoma brzo postali su slavni u čitavom tadašnjem svetu, tako da su njihova dela još u devetnaestom veku ukrašavala kancelarije i aule u Londonu, Parizu ili Njujorku. Naravno da je njihove usluge zatražio i tadašnji vladar Bavarske, kralj Ludvig II za svoje pompezne građevine koje je gradio širom te zemlje.

Nakon radova koje je osnivač firme, Jozef Gabrijel Majer stvorio u poznatom dvorcu Nojšvanštajn, bavarski kralj je lično dao majstoru dozvolu da svoju firmu nazove Kraljevska Bavarska dvorska umetnička radionica (Königlich Bayerisch Hofkunstanstalt). Taj naziv nosi i danas, iako je u međuvremenu taj proizvođač mozaika poznat pre sveg engleskim imenom "Mayer of Munich“ (Majer iz Minhena).

Bojenje stakla i proizvodnja mozaika još uvek je glavni posao tog preduzeća. Svaki mozaik se, u načelu, prvo sastavi u radionici u Minhenu i onda se ponovno rastavi da bi se konačno ugradio negde u svetu. Na pitanje o ceni, majstor nerado daje odgovor. Ona zavisi od materijala i posla koji će biti potreban da se stvori mozaik - broj kamenčića tu nije presudan.

Zato Mihael Majer mora da otprilike izračuna broj radnih sati po kvadratnom metru kako bi, bar donekle, mogao da odrediti cenu mozaika: "Kod ručnog rada uvek je teško reći cenu i da li će se na kraju posao isplatiti“, žali se majstor. Na kraju se novi vlasnik ili arhitekta, gotovo po pravilu sete još nekog detalja koji bi želeli u mozaiku. "Mi zato pokušavamo da sve te naknadne uvrstimo u našu kalkulaciju tako da se sve ipak može izračunati i naplatiti", kaže Majer za DW.

Iako umeće koje neguje ta dvorska umetnička radionica potiče iz davnih vremena, posla za Majera i njegovu ekipu ima sve više. U modernoj arhitekturi se staklo sve više koristi, a danas postoji i niz novih metoda kojima se staklena površina obrađuje. Staklo se peskari, nagriza kiselinom, gravira, na njemu se štampaju željeni uzorci... Sve to se radi i u radionici u Minhenu.

Među radnicima je i Franko Notonika koji obrađuje staklene površine već skoro dvadeset godina: "Ono što je fascinantno jeste da uvek počinjemo od početka. Moramo da se pouzdamo u umetnika koji je zamislio čitavo delo i to kako da ga onda stvorimo. To je uvek pipkanje u mraku."

Uopšte, umetnici i arhitekte su rado viđeni gosti u radionici u ulici Zajdelštrase u Minhenu. Majstori vole da čuju nove ideje i upoznaju nove načine kako da nešto učine. Zato u kući čak postoje i stanovi koji umetnicima stoje na raspolaganju dok rade u umetničkoj radionici.

Kada je reč o umetnicima, bilo je mnogo slavnih, a bilo je i mnogo mladih umetnika kojima su i dela stvorena u radionici pomogla na putu ka slavi. Nema malo kolekcionara, poput umetničke zbirke koncerna "Alijanc" (Allianz) čija kustoskinja Sabine Mele izričito traži dela mladih autora kako bi im dali priliku u karijeri.

Arheolozi pronalaze mozaike koji su stari i više od hiljadu godina. Nemačkom majstoru teško je da oceni, koliko će njegova dela da traju, ali se u svakom slučaju trudi da potraju bar nekoliko decenija. U mnogim zemljama sveta, pa tako i u Sjedinjenim Američkim Državama mnoge stanice podzemne železnice, aerodromi i crkve kriju mozaik koji je stvoren u Minhenu.

I privatne osobe naručuju mozaike za svoje domove, ali Majer kaže da su mu najvažnije narudžbine javnog sektora. Doduše, i u Nemačkoj se štedi i sve manje gradi, ali tu postoji propis po kojem se jedan odsto od ukupne sume predviđene za finansiranje izgradnje neke javne zgrade mora potrošiti na dela vizuelnih umetnika.

Zato su javne narudžbine presudne za opstanak te firme, ali su i majstorima Dvorske radionice nekako draže: samo tako svako može da vidi ono što je nastalo u radionici koja neguje tradiciju već gotovo dva veka.

(MONDO)


 

NAJČITANIJE

Opština Bečej je u okviru Javnog poziva za dodelu besp...

Od svog osnivanja 1997. godine u Bečeju, Srbija, Sigma ...

U ponedeljak, 25. marta bez struje delovi Bečeja i Bač...

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović dana...

Menopauza je prirodna faza u životu svake žene koja mo...

Pokrajinski sekretar za regionalni razvoj, međuregional...

NAJNOVIJE

Market Svetofor u Novom Bečeju nudi bogat izbor proizvo...

Posao za radnika na silosu. ...

Posao za saobraćajnog tehničara ...

Menopauza je prirodna faza u životu svake žene koja mo...

U ponedeljak, 25. marta bez struje delovi Bečeja i Bač...

Opština Bečej je u okviru Javnog poziva za dodelu besp...

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Prihvati
Otkaži
Shopify.com
Prihvati
Otkaži
Unknown
Unknown
Prihvati
Otkaži