Istočnjački narodi su vekovima stvarali slikovno pismo i od njegovog korišćenja napravili kompleksnu nauku, a ljubitelji tetovaže olakim tumačenjem su za par minuta od lojalosti napravili nudle.

 

Ljubitelji orijenta imaju običaj da njima bitne stvari, pojmove ili krilatice ispisuju slikovnim pismom Japana. Za odluku o tetovaži obraćaju se umetnicima koji sprovode njihove želje u delo. Problem nastaje kada zbog nedovoljne informisanosti, krajnji rezultat ispadne sasvim suprotan željenom cilju.

Japansko slikovno pismo zbog svog broja znakova i specifičnog načina pisanja spada u jedno od najtežih za učenje.

Simbol, koji može biti višeznačan, treba biti adekvatno napisan određenim redosledom poteza i smisleno uparen u celinu da bi željena tetovaža bila čitljiva i razumljiva svima, a ne samo nosiocu i stvaraocu.

U najboljem slučaju pogrešne transkripcije, tetovaža je besmislena. Međutim, dešava se da na koži trajno ostanu natpisi poput „zlatna svinja", ili „cinkaroš" ili „odbegli kriminalac", umesto romantičnog i odvažnog „odmetnika".

Ponekad se zbog istog izgovora događa zamena ideograma znakom katakane, slogovnog pisma korišćenog za strane reči u japanskom jeziku, i u tom slučaju, umesto simbola sa određenim značenjem, na telu osvane samo slog.

Rotiranje ili podela znaka koji može da se piše iz više desetina poteza može sasvim da izmeni značenje, pa prilikom pozicioniranja tetovaže treba biti vrlo oprezan.

Istočnjački narodi po pitanju većine stvari imaju čitave filozofije i načine tumačenja, što je slučaj i sa trajnim ukrašavanjem tela. Ukoliko se odlučite na ovakav potez, dobro se raspitajte i razmislite, jer vas ovakve greške mogu skupo koštati.


izvor: RTS

 

{fshare}