Neka istraživanja procenjuju da otprilike 50 do 70 posto muškaraca vara svoje partnerke. Ni žene nisu baš anđeli, i iako im je procenat nešto manji, daleko je to od savršenog – jer čak između 30 i 40 posto žena takođe vara. Dobro, istina je da je ove brojke stvarno teško pratiti i proveriti (jedna studija tvrdi da čak 80 posto muškaraca neće priznati da varaju), ali kako možemo verovati svojoj boljoj polovini kad su šanse da nas prevari više od pola.

 

Ovim pitanjem se pozabavila i njujorška blogerka Tara Parker Poup u svojojj knjizi " For Better: The Science of a Good Marriage" - "Nauka dobrog braka", pa je pokušala na naučni način da odgovori zašto toliko ljudi vara i zašto neki ostaju verni. Donosimo vam tri kratka isečka, tri informacije koje bi trebalo da imate u vidu. ***Postavite granice u braku

1. Varanje nije u našim genima, ali strah od vezivanja bi mogao da bude: Iako korišćenje "Ja sam muškarac i prosto sam takav" izgovora nije dovoljno dobro (i u stvari je najneoriginalniji način da neko pokuša da se izvuče iz ove situacije), Tarina knjiga i njena istraživanja su ustanovila da je muškarcima, koji imaju varijaciju u vazopresinu (neurohipofizičkom hormonu), puno teže da ostanu verni u vezi ili braku i generalno se lošije osećaju kada su vezani za jednu osobu. I švedski naučnici su otkrili da muškarci koji imaju određenu varijaciju tog hormona daleko teže stvaraju emocionalnu vezu i češće imaju bračne probleme. Muškarci s lošom verzijom hormona imali su manju verovatnoću da stupe u bračne vode, a oni koji su ipak ušli u instituciju braka imali su nezadovoljne supruge. Dakle, imati varijaciju ovog hormona neće predvideti prevaru, ali to povećava šansu burne veze koja bi mogla da dovede do varanja.

2. Žene automatski osećaju krivicu, muškarcima je potrebna vežba: Nekoliko istraživanja je pokušalo da odgovori da li su neki refleksi krivice instinktivni ili naučeni, kada je u pitanju varanje partnera. Pošto je 150 heteroseksualnih muškaraca i žena dovedeno u hipotetičku situaciju u kojoj dolazi do sugestivnog očijukanja, više muškaraca nego žena je osetilo grižu savesti i osećaj krivice. Velika većina žena je automatski prepoznala o čemu se radi i "stala na kočnicu". Istraživači misle da su žene razvile neku vrstu "sistema koji na vreme upozorava opasnost za vezu", dok muškarci nisu. ***Pet stvari koje dobri partneri govore jedni drugima

Istraživači su tada testirali grupu muškaraca u srećnim vezama i rekli im da zamisle solo vikend u inostranstvu, tokom kog su upoznali neverovatno atraktivnu ženu koja im se besramno nabacuje. Polovini su tada rekli da smisle plan "bega", odnosno taktike kako da se reše te žene, kako bi održali svoju vezu u životu, dok drugima ništa nisu rekli. Kada su ih kasnije sve testirali u igri virtualne realnosti, samo četvrtina muškaraca koju si bili u grupi "plana bega" je svejedno bila otvorena za opciju varanja svoje partnerke. Dok je u drugoj grupi, više od polovine njih bilo spremno da prevari svoju devojku ili suprugu. Zaključak: muškarci su toliko programirani za seks, da je, ako im se seks otvoreno nudi, jedini način da to spreče – je da se okrenu i istog trenutka odu iz te situacije (pre nego "popuste"). Njihov osećaj krivice neće im pomoći da se suzdrže, za razliku od žena.

3. Zajedno se upustite u ludu avanturu: I na kraju, naučnici misle da parovi koji uče jedno od drugog, koji jedno drugome postavljaju izazove i zajedno napreduju u životu imaju bolju šansu da se "zaštite“ od prevare. Nakon serije testova u kojem su parovi zajedno radili na rešavanju problema i timskom radu, oni koji su zajedno uspeli da dođu rešenja i delili osećaj uzbudljivosti i pobede – osećali su veću povezanost od onih parova koji su dobili niz uobičajenih, nezahtevnih zadataka. Drugim rečima, mnogo je veća šansa da će vam veza ili brak ostati srećan i bez prevare, ako vezu zadržite zanimljivom, živahnom i izazovnom, piše Žena.