U utorak, 25. novembra, Narodna biblioteka Novi Bečej bila je domaćin Anice Garić, pesnikinje iz Nove Crnje, koja je prezentovala svoju novu knjigu pesama “Kada se oko boji vrane”.

 

Agneš Đukičin, direktorica Narodne biblioteke Novi Bečej, uvela je prisutne u stvaralačku realnost poetese. Ona je pohvalila stil i snažnu emociju koja se oseti iz svakog stiha, a kao poseban kuriozitet, iznela je stav da je ova zbirka pesama bila jedna od najbolje opremljenih knjiga na nedavno održanom beogradskom sajmu. Dirigentski vešto, ona je predala reč gošći, zahvalivši joj se na prilici da i našoj publici predstavi svoje delo.

Govoreći o svojoj knjizi, pesnikinja je rekla da su u ovoj zbirci sve pesme o ljubavi. Ipak, naglasila je ona, nije svaka ljubav ista, postoje mnogi različiti načini da se neko voli, ali, jedino što je konstantno jeste činjenica da ljubav nema cilj, cilj postavlja čovek. Prema njenim rečima, ljubav, prosto, jeste, a svakim postavljanjem cilja i svrhe ljubavi ona gubi na sopstvenoj sadržajnosti. Ovo je njena treća knjiga poezije i posvećena je njenom ocu i najboljoj drugarici. Posebno je istakla i pohvalila rad Danila Vuksanovića i Danijela Babića koji su ilustrovali samu knjigu.

Ova knjiga sastoji se iz dve celine. U prvom delu, prema rečima autorke, čitalac može naći “svakakvu nju”. U pitanju su raznovrsne pesme koje vezuje jedino srodna emocija. Drugi deo knjige su pesme posvećene “galebu jednog mornara” u kojima Anica Gavrić potpuno otvara lirsko “Ja” prema čitaocu otkrivajući mu sve finese žudnje, ljubavi, nedostajanja i svega onoga što ljubav čini ljubavlju.

O kvalitetu samog dela mnogo govori i muk koji je nastao pošto je pesnikinja pročitala prvu pesmu. Nekoliko sekundi ispunjenih zadržanim dahom prekinuo je gromki aplauz koji se prolomio prepunom galerijom Narodne biblioteke. Kako je veče odmicalo, dijalog je ustupao mesto poeziji. Maestralan stil, snažna, ali prefinjena emocija i, rečima Agneš Đukičin, “aristokratska suzdržanost” na nekim mestima, očarali su novobečejsku publiku. Ljudski, bliski stihovi i nepretenciozan pristup pesničkom izrazu nešto su sa čim se čitaoci lako i brzo povezuju i u čemu se mnogi i prepoznaju.

Da kruna delo krasi pokazalo je i čitanje poslednje pesme po kojoj i cela zbirka dobila naslov, kada gotovo da nije bilo oka koje nije zasuzilo. I domaćin večeri, Agneš Đukičin, brisala je suze slušajući dirljive, intimne stihove. Nesumnjivi uspeh ove književne večeri ostavio je novobečejski publikum željnim za još.

Što se onih koji nisu bili u mogućnosti da prisustvuju tiče, primerci ove knjige dostupni su čitaocima Narodne biblioteke Novi Bečej budući da su uvršteni u knjižni fond.