Svakako trčati, jer ćete tako provesti manje vremena na kiši. Postavlja se, međutim, pitanje koja bi bila optimalna brzina trčanja?
Ovim pitanjem, koje već duže zaokuplja naučnike, pozabavio se i italijanski fizičar Franko Boči koji je u časopisu "European Journal of Physics", izneo neke nove ideje, poput toga da je pored pravca u kojem duva vetar i stas osobe koja trči važan činilac.
Boči svakako nije prva osoba koja je pokušala da reši ovu enigmu, koja je daleko komplikovanija nego što se na prvi pogled čini.
Tokom 70-ih godina prošlog veka, objavljeno je nekoliko radova na tu temu. Uglavnom su pokušavali da utvrde da li promenom strategije tokom trčanja dolazi do bitnih promena i da li optimalna brzina zaista postoji.
Prethodne studije su uglavnom nudile jednostavan odgovor, polazeći od jednostavne geometrijske figure čoveka, dok je po meni problem daleko kompleksniji", kazao je Boči u izjavi za BBC.
Ono što komplikuje problem je oblik ljudske figure, smatra Boči. Tačan odgovor, po njemu, zavisi od visine i krupnoće individue koja trči po kiši kao i od pravca u kojem duva vetar i veličine kišnih kapi.
"U svakom slučaju najbolje je da trčite što je brže moguće, sa vetrom koji vam duva u leđa", zaključuje Boči navodeći da postoji još mnoštvo drugih faktora koji mogu da utiču na ovu jednačinu, ali da se on, barem zasad, radije time ne bi bavio.
(Tanjug)
