Ada, 7. april 2025. — Na Svetski dan zdravlja, na letnjoj bini u centru Ade, održana je tribina u organizaciji studentskog udruženja i Centra za marketing. Okupljenima iz Ade, Mola, Bečeja, Bočara, Čoke i okolnih mesta obratili su se stručnjaci iz Novog Sada: prof. dr Tijana Ičin, specijalista interne medicine i subspecijalista endokrinologije sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu; prof. dr Ilija Srdanović, interventni kardiolog sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu; i prof. dr Jelena Prodanović sa Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu, koja predaje tehnologiju vode i otpadnih voda. Tribinu je vodio student pete godine Medicinskog fakulteta. Dve teme dominirale su tokom večeri — kvalitet vode za piće u Adi, ali i celoj Vojvodini i dostupnost zdravstvene zaštite u malim sredinama — a na kraju su se uključili i sami građani.
Arsen u vodi i problemi kvaliteta
Profesorka Prodanović odmah je stavila do znanja da je stanje voda u Vojvodini loše i da to nije novost ni iznenađenje, već geografska i geološka činjenica, jer je teritorija Panonske nizije poznata kao područje sa povišenim sadržajem arsena u zemljištu i podzemnim vodama, uz napomenu: „Kada neko izađe i kaže kako nema arsena i kako je sve u redu — taj laže, i laže na jedan najgluplji način.“ Arsen je kancerogen, zbog čega su dozvoljene koncentracije u vodi za piće izuzetno niske, a kako je objašnjeno, mnogi ne znaju da se arsen u organizam ne unosi samo gutanjem, već i udisanjem i preko kože — sva tri puta su relevantna, dok dodatni problem nastaje pri dezinfekciji, jer ukoliko voda sadrži organske materije, hlor u reakciji sa njima stvara takozvane nusproizvode dezinfekcije, od kojih su neki takođe kancerogeni.
Iz publike se javio predstavnik neformalne grupe iz Čoke koji je naveo da je analiza vode, rađena u laboratoriji u Bečeju, pokazala sedam puta veću koncentraciju arsena od dozvoljene, dok su zvanični nalazi to demantovali, postavljajući pitanje: „Postoji li politički uticaj na to gde se vrši analiza vode i da li možemo da im verujemo?“ Na to je profesorka Ičin odgovorila: „Mene to danas više ništa ne čudi. Više ništa ne verujem što ne vidim sopstvenim očima.“
Zastarela mreža i dodatni zdravstveni rizici
Profesor Srdanović ukazao je na dodatni problem vodovodne infrastrukture, navodeći da je deo mreže izrađen od azbestnih cevi, uz objašnjenje: „Još pre 30 godina, kada sam ja učio medicinu, znali smo da je to teško kancerogena materija. Ceo svet je odavno uklonio azbestne ploče sa kuća i promenio vodovodne cevi. A mi saznajemo da je dobar deo vaše mreže napravljen od tog materijala.“ Azbestna vlakna koja se oslobađaju iz starih cevi ulaze u vodu, a potom u organizam, pa u kombinaciji sa povišenim arsenom i starom, neredovno održavanom mrežom rizik postaje višestruko veći.
Postrojenje koje ne radi i gubici u sistemu
U Adi postoji novoizgrađeno postrojenje za prečišćavanje vode, ali ono još uvek nije u funkciji, a kao razlog je navedeno da nisu završeni pristupni putevi, što je profesorka Prodanović ocenila rečima: „Smešno je i tužno da imate postrojenje, ali ono ne radi zbog pristupnih puteva. Ako je to zaista objašnjenje — to je poražavajuće.“ Istaknuto je i da ni izgradnja postrojenja sama po sebi ne garantuje rešenje ukoliko nije projektovano za konkretne probleme kao što su arsen, organske materije i obojenost vode, uz dodatak da se u praksi veliki deo sistema gubi kroz lošu distributivnu mrežu, jer do 70 odsto troškova odlazi na curenja u cevima, dok se kvalitet vode dodatno pogoršava na putu do potrošača.
Dezinfekcija vode i potencijalni rizici
Posebno je problematizovan način tretmana vode, jer se, prema dostupnim informacijama, voda u opštini tretira isključivo hlorisanjem bez prethodnog uklanjanja organskih materija, što dovodi do dodatnog rizika, o čemu je profesorka Prodanović rekla: „Kada dodate hlor, a u vodi ima puno organskih materija, dolazi do hemijske reakcije i nastaju takozvani nusproizvodi dezinfekcije — svi do jednog kancerogeni, mutageni, toksični na različite načine.“
Flaširana voda i ambalaža kao alternativa
Govoreći o alternativama, ukazano je da ni flaširana voda nije trajno rešenje, jer ne postoji idealno izbalansirana voda, a dodatni problem predstavljaju uslovi skladištenja i sama ambalaža, pa je posebno naglašeno značenje oznaka na plastici, uz upozorenje: „Broj 1 (PET) je najgora opcija za višekratnu upotrebu — može otpuštati ftalate i druge hemikalije“, dok su „brojevi 2 i 5 bezbedniji.“
„Ukucajte u pretraživač ‘PET ambalaža – opismeni se’ i edukujte se — to je minimum koji svako može da uradi“, poručila je, dodajući da je i sama tokom tribine proverila oznaku na svojoj flašici i shvatila da pije iz ambalaže označene brojem 1.
Nedostatak lekara i opterećen zdravstveni sistem
U drugom delu tribine otvorena je tema zdravstvenog sistema, gde je profesorka Ičin ukazala na preopterećenost lekara u manjim sredinama, navodeći: „Pedeset, sedamdeset, osamdeset pacijenata dnevno. Ostaje dovoljno vremena samo da se kaže ‘dobar dan’ i napiše recept.“ Kao ključni problem istaknuti su loši uslovi za mlade lekare i sistem koji ih ne motiviše da ostanu u manjim sredinama.
Profesor Srdanović govorio je o dostupnosti zdravstvene zaštite, ističući da građani formalno imaju ista prava kao i svi drugi: „Imate apsolutno identično pravo da se lečite kao i svaki drugi građanin ove zemlje.“ Međutim, kako je naglasio, u praksi to pravo često nije ostvarivo, jer „vi fizički ne možete da stignete na vreme“, posebno kada je reč o kardiovaskularnim bolestima i takozvanom „zlatnom satu“. Kao poseban problem naveo je stanje u regionu: „Subotica je najbliža bolnica vama, ili Senta, Kikinda. I Subotica je sramota zdravstvenog sistema — tamo nema interventne kardiologije koja bi mogla da vam postavi stent.“ Dodao je i da je „Novi Sad jedini grad te veličine u svetu bez opšte bolnice“, zbog čega su kapaciteti Kliničkog centra preopterećeni.
Prava građana i (ne)sprovođenje zakona
Tokom tribine istaknuto je da zakoni koji garantuju pravo na vodu i zdravstvenu zaštitu postoje, ali da se u praksi ne sprovode, uz poruku profesorke Prodanović: „Budžet naše zemlje puni se od poreza koje svi plaćamo. Imamo pravo da tražimo nešto što je osnov života.“ i konstataciju: „I zaista je tužno da u 21. veku moramo da se borimo za vodu.“ Na kraju je upućen i poziv na organizovanje građana, uz poruku da se ne sme čekati da problemi budu rešeni bez pritiska javnosti, dok je završna rečenica profesora Srdanovića glasila: „Ideja, kao i voda, ne mogu ničim biti zaustavljene.“
Na kraju tribine poslata je jasna poruka da se problemi o kojima je bilo reči ne mogu rešavati parcijalno, već da je neophodna sveobuhvatna promena sistema — kako u oblasti vodosnabdevanja, tako i u zdravstvu. Govornici su se saglasili da rešenja postoje, ali da je ključ u njihovoj primeni, uz veću odgovornost institucija i aktivnije učešće građana.
„Sve ovo mora da se menja — od sistema do načina na koji funkcionišu institucije“, poručeno je u završnici, uz zaključak da bez pritiska javnosti i organizovanja građana promene neće doći same od sebe.